Često sebe sažalijevate i stalno ste napeti jer ne stižete napraviti sve što biste „trebali“?

Skloni ste tomu da od muhe radite slona i u svemu vidite samo ono loše?  

Ako je tako, ovaj se tekst uvelike odnosi na vas. Krajnje je vrijeme da mijenjate perspektivu i nabacite osmijeh na lice!  

Jeste li znali da ljudi sa zdravim smislom za humor, koji se često smiju, žive dulje te su zdraviji i vitalniji od „mrguda“?

Njihova tajna, naime, ne krije se u genima, nego jednostavno u - drukčijem pristupu životu.

Oni su odlučili na život gledati iz drugog kuta, s vedrije strane. I to im se višestruko isplati!

Najbolji način da si osigurate zadovoljstvo, zdravlje, dugovječnost i vitalnost jest da svakodnevne događaje ne primate k srcu te da ne stvarate probleme tamo gdje ih nema.

Iako u životu ne teku uvijek med i mlijeko i situacije doista mogu biti ozbiljne (primjerice, otkaz, teška bolest ili smrt u obitelji), sve što se događa zauzima savršeno mjesto u našem životu poput puzzli u slagalici. 



Život kao filmska vrpca

Zašto već danas ne biste unijeli kocku vedrine i lakoće u svoju svakodnevicu?

Jednostavno je. Evo što možete učiniti:

prihvatite događaje takve kakvi jesu
ne razbijajte glavu onim što ne možete promijeniti
budite poput djeteta i život shvatite kao igru (jer on to i jest)
opustite se i duboko dišite
događaje uvijek promatrajte sa zdrave distance

Isprobajte i ovaj pristup: zamislite da sjedite u kinu i promatrate sebe kao glavnog junaka na filmskom platnu.

Sjetite se kakvi ste u situacijama kada vas sitnice izbace iz takta. Budite objektivan promatrač samoga sebe.

Kad malo bolje sagledate čemu pridajete važnost, slatko ćete se nasmijati sami sebi i automatski ćete korigirati svoje ponašanje.

Život je više poput plesa ili glazbe, a manje putovanje do odredišta, kaže britanski filozof Alan Watts.

Čini se da smo ipak tu kako bismo uživali u onom što nam je darovano te da bismo usput, naravno, i nešto naučili.

Čim promijenite perspektivu, primijetit ćete da je vaša svakodnevica ispunjena zabavnim, često i komičnim situacijama, jer ništa nije tako ozbiljno kako se čini na prvi pogled.



3 razloga da na život gledate s vedrije strane


1. Zabrinutost stvara novi problem - bolest!

Čovjek 21. stoljeća opterećen je, primjerice, time što mu je internet prespor, odijelo mu ne stoji dobro ili mu frizura nije savršena, netko mu je napisao loš komentar ispod profila i sl.

Čini li vam se to imalo važnim kad uzmete u obzir, primjerice, da djeca u Africi umiru od gladi, da mnogi ljudi nemaju ni pitku vodu, da izumiru brojne životinjske vrste…?

Kada znamo da je zabrinutost potpuno neproduktivna i besmislena, zašto toliko vremena trošimo upravo na nju?

Ne samo da zabrinutošću nećete riješiti probleme nego ćete dobiti još jedan, a to je bolest. Zbog stalne brige i stresa možete se teško razboljeti.

Život je onoliko stresan koliko ga vi sami učinite stresnim.



2. Sve je prolazno, čak i vaše tijelo!

Sve na ovom svijetu prolazno je i relativno. Sve se mijenja, pa i vi sami (pogledajte samo svoje tijelo).

Zašto biste suviše ozbiljno shvaćali ono što vam se sada događa kad će se to za mjesec ili godinu dana promijeniti i više se nećete ni sjećati onoga što vam je zadavalo toliko brige?

A što kad se vaši planovi izjalove? Ni to nije razlog da budete ozbiljni i ogorčeni. Sjetite se izreke: „Čovjek planira, Bog se smije“.

Ponekad se naši planovi jednostavno ne uklapaju u puno širu sliku univerzuma. A možda vaš plan jednostavno nije uspio baš zato što vas iza ugla čeka nešto puno bolje.

Što god se događalo i u kojem god smjeru išao vaš život, uvijek sebi iznova ponavljajte: „I to će proći“. I bit ćete puno mirniji i sretniji.



3. Smijeh je zdrav i ništa vas ne košta!

Jednom kad sebe prestanete shvaćati preozbiljno, prirodno ćete se početi više smijati.

Mnoge će situacije koje su vam bile teške i naporne sada iz vas izmamiti osmijeh, a na neke ćete se i grohotom nasmijati.

Smijte se što češće jer je to zdravo. Smijeh je i „zarazan“.

Prenijet ćete ga i na ljude oko sebe, koji u vašoj blizini neće moći biti ni tužni ni depresivni. Jednostavno ćete proširiti svoju zonu vedrine. 

Brojne su dobrobiti smijeha, a ovo su samo neke od njih:

snižava krvni tlak
povećava unos kisika i potiče cirkulaciju
ublažava bolove
štiti zdravlje srca i krvnih žila
jača imunosni sustav
smanjuje upalna stanja u organizmu
snižava razine kortizola
ublažava stres, anksioznost ili tjeskobu
okidač je za lučenje endorfina, hormona sreće

U knjizi „Anatomija bolesti“ Norman Cousins opisao je kako je uz pomoć smijeha, odnosno prakticirajući gledanje komedija, izliječio svoju bolest – tešku degenerativnu bolest kralježnice.

Također, istraživanje koje je trajalo 15 godina i u koje je bilo uključeno više od pedeset tisuća ljudi pokazalo je zapanjujuće rezultate vezane uz učinke smijeha i humora na ljudsko zdravlje.

Primjerice, pokazalo se da žene sa zdravim smislom za humor imaju 50 posto manji rizik da umru od bilo koje bolesti te čak 75 posto manji rizik od smrti uzrokovane srčanim bolestima!

Kad je riječ o vedrim muškarcima, koji se rado smiju, kod njih je rizik od smrti kao posljedice upale ili infekcije također manji za čak 75 posto!

Osobe koje se često smiju te gledaju život s vedre strane najčešće žive dulje od 85 godina, pokazala su istraživanja.

No možda bi se oni i na ovo istraživanje samo slatko nasmijali.




izvor-alternativazavas

Procjenjuje se da društvene mreže danas koristi oko 3 milijarde ljudi, što je otprilike 40 posto svjetske populacije! 

S obzirom na količinu vremena provedenog „online“, stječe se dojam da se naš život „preselio“ u virtualni svijet, a stvarni život je pao u drugi plan.    

Koliko je snažan utjecaj društvenih mreža, svjedoči i (šokantna) izjava jednog korisnika: „Ako nisi na Facebooku ili Instagramu, ti zapravo ne postojiš“. 

Ta je rečenica, naime, bila upućena jednoj mojoj poznanici, koja ne koristi Facebook.

Iako društvene mreže imaju svojih prednosti, pa tako zahvaljujući njima možemo ostvariti i odličnu poslovnu suradnju, proširiti posao, sklopiti nova poznanstva i obnoviti stara prijateljstva, ne smijemo zaboraviti i na njihove opasne učinke na naše zdravlje. 

Naime, njihovo pretjerano korištenje može povećati nemir i tjeskobu te povećati rizik od – depresije, čak i samoubojstva.  


Lažna slika o sebi

Društvene mreže stalno nas podsjećaju na to da su slika koju stvaramo o sebi i dojam koji ostavljamo na druge zapravo važniji od onoga što mi doista jesmo.

Zbog neprestanog klikanja, provjeravanja statusa, lajkanja i dislajkanja sve je veći broj ljudi pod stresom i sve je više onih koji osjećaju snažnu tjeskobu i depresiju. 

Sve su učestalija i samoubojstva, osobito među mladima, izazvana zlonamjernim komentarima, koje u sekundi može pročitati zaista golem broj ljudi.

Takvi komentari mogu teško narušiti život mlade osobe, koja se s tim ne zna i ne može nositi.  

Također, natjecateljski duh koji se stvara na mrežama po principu „tko će brže, bolje, ljepše, više…“ u prvi plan stavlja ego, a to u konačnici vodi do velikog nezadovoljstva, frustracije, nemira, osjećaja da nam stalno nešto nedostaje i izmiče. 


Stvarni vs. virtualni svijet

Pogledajte malo ljude oko sebe. Možete li ugledati jedno sretno i nasmiješeno lice? 

Zatim malo bacite pogled na Instagram profile. 

Usporedite ono što vidite u stvarnosti sa slikama na društvenim mrežama, gdje su lica neprestano nasmijana, snimljena u savršenom ambijentu, samo kako bi vam dala do znanja da „žive izvrsno, puno putuju, fantastično jedu, odlično se zabavljaju“ i sl.

Upravo ta nerealna slika u mnogima koji to prate stvara snažnu tjeskobu koja izvire iz pitanja: „Zašto moj život ne izgleda tako?“   


Negativni učinci društvenih mreža na mentalno zdravlje

1. Društvene mreže mogu stvoriti snažnu ovisnost


Jednom kad se „zakačimo“ na Instagram ili Facebook, zaista je teško imati kontrolu nad time koliko ćemo vremena provesti „online“ jer izgubimo pojam o vremenu. 

Neprestano provjeravanje statusa, lajkanje, ostavljanje komentara i sl. još nas više veže za društvene mreže. I mnogi sve teže podnose dulje vremena biti „offline“. 

Ovisnost koju stvaraju društvene mreže očituje se i strahom od toga da ćemo nešto propustiti (engl. FOMO - fear of missing out).  

Danas se ovisnost o društvenim mrežama, osobito kod mladih upravo zbog psihičkih poremećaja i porasta broja samoubojstava, smatra problemom kojemu treba ozbiljno pristupiti.   


2. Društvene mreže mogu znatno povećati nemir, tjeskobu i nezadovoljstvo


Studija koja je provedena na Sveučilištu Michigan otkrila je da su osobe koje često koriste Facebook sklonije nezadovoljstvu nego oni koji ga koriste u puno manjoj mjeri.

Jedna je britanska studija pokazala da se 70% korisnika društvenih mreža općenito ne može opustiti kada nisu „online“. 

Pretjerano korištenje društvenih  mreža dovodi do nemira, tjeskobe, zabrinutosti, pomanjkanja koncentracije i fokusa, a može uvelike narušiti i kvalitetu sna zbog smanjene proizvodnje hormona melatonina.   

Oni koji puno vremena provode na Facebooku općenito su nezadovoljniji svojim životom nego drugi, pokazala su istraživanja. 

Razlog je vrlo jasan: „savršeni“ profili postaju ideal kojem mnogi teže. No taj im ideal neprestano izmiče zato što se realni život, poput rijeke, neprestano mijenja, prepun je izazova i ne možemo ga ugurati u okvir „savršene slike“.  


3. Učestalo korištenje društvenih mreža povećava rizik od depresije


Studije su pokazale: što više vremena provedemo na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, to nam prijeti i veći rizik od depresije. 

Također, osobe koje već boluju od nekog oblika depresije sklonije su razvijanju ovisnosti o društvenim mrežama. 


Dozirajte korištenje mreža

Ako često koristite društvene mreže, ne dopustite da one upravljaju vama, nego dozirajte njihovu upotrebu. 

Također, dobro promislite o tome koliko ćete dragocjenog vremena provoditi u virtualnom (čitaj: izmišljenom), a koliko u onom stvarnom svijetu - s obitelji, prijateljima, voljenom osobom... 

Što više vremena provodite „umreženi“, to više gubite na dragocjenim iskustvima, koja vam može ponuditi samo stvarni život!    

izvor-alternativazavas

Dolaskom hladnijih dana dolaze i različita oboljenja, različite viroze odnosno prehlade.

To je razlog zašto mnogi posežu za različitim metodama podizanja imuniteta kako bi se tijelo obranilo od bolesti. 

Univerzalno sredstvo ili odgovor kako se zaštititi ne postoji, ali je zato sigurna jedna druga stvar.

Za zaštitu vašeg organizma i vašeg zdravlja nije potrebno puno novca. 

Neke od najboljih metoda podizanja imuniteta potpuno su besplatne! 

Jedino što vam za njih treba - jest ustrajnost.


Male metode za velike rezultate

1. Čeličenje organizma

S modernim sustavima grijanja, ljudi su počeli živjeti u pretoplim prostorima.

Tako su postali preosjetljivi na niže sobne temperature, a ujedno i na uzročnike bolesti. 

Primjenom kontrastnih metoda jačanja organizma - izlaganjem visokim i niskim temperaturama - tijelo možete dovesti u stanje kojem podjednako dobro podnosi i niske i visoke temperature.

Vaše tijelo će tako ujedno postati i manje podložno prehladama. 

Što je tijelo češće izloženo hladnoći, manje je osjetljivo na nju, jer se jednostavno privikne na nižu temperaturu. 

Organizam se čeliči niskim i visokim temperaturama uz pomoć hladne i vruće vode - tuširanjem, kupkama, oblozima, ledenim komorama te saunama. 

Mnogi sjeverni narodi prakticiraju metode čeličenja kod svih uzrasta i kod njih je to uobičajena metoda.

Čeličenje organizma nije univerzalni proces. 

Postoji puno različitih metoda, a jedna od najbezbolnijih je kratka ledena kupka nogu, koju preporučuje prof. Dr. Sergej Bubnovskij, čuveni moskovski specijalist za kineziterapiju.

Postupak za mini ledenu kupku

Svaku večer ulijte u kadu 10-15 centimetara potpuno hladne, ledene vode.
Nikako ne dodajte toplu vodu!
Uđite bosi u kadu i tapkajte stopalima po ledenoj vodi samo 10-15 sekundi!
Nakon toga izađite iz kade, obrišite noge grubim ručnikom i obujte vunene čarape.
Ako to radite svaku večer, ova mini-ledena kupka znatno će ojačati vaš imunitet.

2. Vježbanje umjerenog intenziteta

Redovita tjelovježba jedan je od temelja dobroga zdravlja. 

Vježbanje umjerenog intenziteta smanjuje tenzije i stres te pojačava funkciju imuniteta. 

Poboljšava kardiovaskularno zdravlje, snižava tlak i pomaže u kontroli težine. 

Vježba potiče cirkulaciju, što omogućuje supstancama imunološkog sustava da cirkuliraju kroz tijelo i budu učinkovitije, te tako direktno djeluju na podizanje imuniteta.

2006. znanstvenici su promatrali 115 pretilih žena u postmenopauzi i podijelili ih u dvije skupine različitih vježba. 

Jedna skupina prakticirala je vježbe istezanja sat vremena samo jednom tjedno, a druga skupina 45 minuta vježbanja umjerenog intenziteta svakog dana, pet dana u tjednu. 

Nakon godinu dana provođenja studije, skupina koja je vježbala jednom tjedno imala je tri puta više prehlada. 

Svakom ljudskom biću kretanje je jedna od osnovnih potreba.

Mnogi to zanemaruju i to je jedan od bitnih razloga zašto obolijevamo. 

Kretanje i vježbanje preporučuje se čak i bolesnim ljudima, naravno u onim periodima kada se bolje osjećaju.

Iako je jako teško započeti vježbati, jer to zahtjeva napor, imajte na umu kako taj napor donosi napredak. 

Zato se ostavite izgovora i počnite vježbati još danas!


3. Post

Postoje mnoga svjedočanstva i znanstvene potvrde o dobrobitima posta. 

Prema istraživačima sa Sveučilišta Sjeverne Kalifornije, post od minimalno 3 dana može regenerirati kompletni imunitet, čak i kod starijih ljudi. 

Post potiče proizvodnju stanica koje pomažu u borbi protiv infekcija. 

Znanstvenici su dodali i kako post može biti posebno učinkovit za osobe s oslabljenim imunitetom, te za pacijente koji primaju kemoterapiju, jer smanjuje njene nuspojave.

Post također pomaže u gubitku kilograma, ubrzavanju metabolizma, liječenju inzulinske rezistencije i poboljšanju moždanih funkcija.

Sam početak posta nikad nije lagan pa ćete vjerojatno osjećati popratne pojave detoksikacije. 

Ipak, ubrzo ćete imati osjećaj da ste lakši i da imate više energije. 

Obuzet će vas veći zanos te će vam trebati manje sna nego inače da biste se osjećali svježe.

Odlučite li dva puta mjesečno u vaš život uvesti jednodnevni post - to će puno značiti za vaš organizam!


Usvojite zdravi način života

Vaša prva linija obrane od bolesti je usvajanje zdravijih životnih navika. 

Praćenjem ovih generalnih savjeta, puno možete učiniti za vlastiti organizam. 

Imunitet ćete uvijek osnažiti uz:

Dovoljno sna
Smanjenje alkohola i cigareta
Eliminaciju stresa
Zasnivanje prehrane na svježim i cjelovitim namirnicama
Smanjeni unos šećera
Česti boravak na svježem zraku
Druženje i smijanje

Te 1951. u obitelji Čolić, domaćice Stane i policijskog narednika Vlade, rodio se dječak kojem su u želji da bude zdrav nadjenuli ime Zdravko, piše Večernji list.

U tom trenutku, tvrde astrolozi, planeti su se “urotili” da mu zacrtaju uspješnu karijeru, a uz malo Božje volje, kako to i sam voli dodati, rođena je jedna od najvećih glazbenih zvijezda prostora koji danas popularno zovemo regijom. Karizmatičan, jednostavan, zgodan, pametan i šarmantan, punio je stadione, albume prodavao u stotinama tisuća primjeraka, stvorio hitove koji se zdušno pjevaju i danas.

Ekipa Večernjeg lista razgovarala je s legendom ovih dana, gdje je otkrio zanimljive detalje o sebi, o svom hercegovačkom podrijetlu, gangi…

Do sada ste opjevali i Natašu i Kristinu i Ivanu… barem desetak žena, ali na ovom albumu nema nijedne pjesme posvećene nekoj ženi. Obožavateljice bi mogle zamjeriti?

– A nisam koliko i Arsen Dedić koji je znao reći “sve sam ih opjevao”’! I ne znam hoću li ga ikada skinuti s trona po pjesmama kojima smo opjevali mnoga ženska imena. I da, istina je da na ovom albumu nema ženskih imena, ali obožavateljice to sigurno neće zamjeriti jer ne znači da ih neće biti već na idućem albumu. Iako u tim pjesmama nema osobnih priča, ako je lijepa i tekst sadržajan, ne prezam od tih “ženskih” stvari. Od njih mi je najdraža “Zbogom, Ivana“. Jedna mala pjesma Kornelija Kovača i Gorana Bregovića s albuma “Malo pojačaj radio”. Ima novovalni prizvuk 80-ih i Grace Jones, ima nekog gušta u njenom aranžmanu, ali je više klupska nego koncertna pa je nikada ne izvodim.

Respektabilna je brojka 50 koja se odnosi na to prije koliko ste godina održali svoj prvi nastup. Kada biste sada s odmakom rezimirali svojih nekoliko desetljeća karijere, vidite li recept po kojem se postaje i ostaje zvijezda vašeg kalibra?

– Prije je to 50 godina od prvog honorara. Dakle, moj pokojni prijatelj Nedim i ja, tada gimnazijalci, uputili smo se prema nekoj vikendici u Boku Kotorsku. Uzeli sendviče i stopom stigli od Sarajeva do Baošića i tamo Nedim spazi na banderi oglas za natjecanje pjevača amatera. To je bila prilika da me nagovori da se tamo pojavim. Uhvatio sam gitaru i otpjevao “Lady Madonnu“ od The Beatlesa. A kako sam u tom mjestu proveo i dva-tri prethodna ljeta, a nalazio se tamo i dom za nezbrinutu djecu, na natjecanju su me prepoznali i ti domci i taj svijet koji je tamo živio i nastalo je takvo navijanje da sam morao pobijediti. Ali pobjeda je značila odlazak u tadašnji Titograd na daljnje natjecanje, a kako sam ja iz Sarajeva, nisam na to imao pravo. Ne znajući što će sa mnom, da skratim priču, jedino rješenje bila je druga nagrada s novčanim iznosom prve. I od tog honorara Nedim i ja vratili smo se do Herceg Novog autobusom pa odande vlakom otišli u Dubrovnik na kolače, pa na kobasice i kiseli kupus i potom vlakom natrag do Sarajeva. Sutradan je ostalo još love za marendu kojom smo počastili školsku raju. Istopila se lova za čas, ali to mi je možda preokrenulo život. Godinu kasnije sam već s Ambasadorima pjevao po lokalnim zabavama po Sarajevu, da bismo se pojavili na Šlageru sezonu s “Plačem za tvojim usnama“ gdje me zapazio Kornelije Kovač i poslije Dade Topića pozvao u Korni grupu. Tu sam ostao kratko te se vratio u Sarajevo gdje je 1972. s pjesmom “Sinoć nisi bila tu“ počela moja festivalska karijera. Drugi je dan i zagrebački Večernjak pisao: Pojavilo se novo ime – Zdravko Čolić.

Znači, sve je stvar sudbine i nema pravog recepta za uspjeh?

– Ma tko je o tome tada razmišljao. Otišao bih u Dubrovnik, okrenuo šešir na cestu i radio zabavu od svojeg nastupa. Nikad nisam očekivao da ću se profesionalno baviti glazbom. Bio sam odličan đak i odličan student s natprosječnim uspjehom. Bavio sam se sportom uz koji sam volio i glazbu, ali to je bila više neka strast, neki hobi. Kad mi je otac kupio gitaru od daljnjeg rođaka koji ih je izrađivao, k nama je na nagovor mojeg oca tri puta tjedno dolazio čika Ivan Barić, moj profesor nota i gitare, Dalmatinac koji je prvi uočio moju energiju. Bila je to stalna borba između nogometa i sviranja gitare, dok u jednom momentu, kad je bila jedna važna utakmica, ja nisam ostao na tekmi, nego sam došao kući čika Ivanu na poduku. Mislim da je sve to što se dogodilo sudbina. Stvari su se naprosto razvijale slučajno. Poslije prvih nagrada počelo se zarađivati i došli su tiražni albumi i dohodovnost. Ne duhovnost! Šalim se, naravno. Uglavnom, cijelu svoju priču vežem sa sudbinom i nekim Božjim rukama, vjerovali mi u njih ili ne, tako da recepta generalno nema.

I danas oni koji pamte Jugoslaviju, kada ih pitate koji su bili njeni najveći brendovi, kažu Tito pa Čolić. Kakav je vaš stav o brendu broj jedan?

– Volio sam druga Tita i od toga ne bježim. Pjevao sam mu četiri puta. Sjećam se, bio sam tek mjesec i pol u vojsci kada su me zvali da mu pjevam na dočeku Nove 1979. godine. Bile su sa mnom i Lokice i cijeli konglomerat ljudi iz bivše Juge, od Slovenije do Makedonije. Tu sam mu, između ostalog, prvi put otpjevao i “Druže Tito, mi ti se kunemo“, pjesmu sa zagrebačkog festivala revolucionarne glazbe iz 1977. godine, i jako mu se dopalo. U tom špaliru u kojem smo kasnije stajali da nam svima čestita Novu godinu, poljubio sam ga onako u vojničkoj uniformi, a on mi kaže: “Vojniče, lako je tebi”, u smislu s djevojkama plešeš i pjevaš na Brijunima, a u vojsci si. Možemo danas misliti što želimo, ali tada je Tito bio pojam. Sve je to bilo dio jednog vremena, jedne kulture i jedne države koja više ne postoji. Vrijeme drugačijih pjesama, drugačijeg zajedništva i vrijeme socijalizma koje ostavljamo tamo gdje i pripada.

Čolići su iz Hercegovine. Je li bilo među njima pjevača, odakle ste povukli gen za glazbu?

– Prvi sam pjevač, iako se u selima u Hercegovini pjevala ganga. Volio sam sijela na kojima su se ljudi skupljali, a ja sam kao mali pokušavao imitirati te hercegovačke gange i uz ujake razvijao glas. Ali muzikalni su bili i mama i tata, a svoje je odigrala i u Sarajevu vrlo dominantna sevdalinka. Slušao sam te lijepe bosanske pjesme decentnih, lijepo umivenih tekstova i kroz njih dobio prve informacije o lijepoj harmoniji. Ima jedna divna priča. Živjeli smo, naime, u Sarajevu u zajedničkom stanu kod obitelji Samardžić, po onom sistemu u bivšoj državi “podijeli da ovi ljudi koji su imali malo više daju onima koji nemaju”. I ta gospođa Samardžić imala je radio, a ja bih joj kucao na vrata i zvao je: “Dopođa, otvori vrata!“, a ona me obožavala, iako moju obitelj, naravno, nije jer smo upali na njihovo jer je država tako odlučila. Bio sam umiljat pa bi me pustila k sebi da slušam radio, a ja bih stavio uho na aparat i uživao misleći da je mali orkestar u toj kutiji. To me sve oblikovalo.

Životni plan bio vam je završiti ekonomiju, što ste i ostvarili, i baviti se ozbiljnim poslom, dok je glazba trebala biti hobi. Tamo 80-ih na nekoliko godina doista ste prestali pjevati i postali ste biznismen, točnije mali poduzetnik, a u glazbu vas je vratio Goran Bregović?

– Te 1985. četiri sam godine živio u Zagrebu, kasnije i u Splitu, i zbilja nisam pjevao. Naime, tada sam se vratio iz Amerike i jedan moj ortak Boris iz Zagreba predložio mi je biznis sa strojevima koji su proizvodili plastične dijelove i bakelit za PTT program. I jako smo lijepo funkcionirali. Pred sam rat priključili smo se Dalmi iz Splita i preko nekih, pa i političkih krugova, došli do prostora u okolici Solina u kojem smo mogli zaposliti ljude i sve je to bilo dosta napredno za to vrijeme. Ali eto, uslijedio je rat i Bregović me doslovno vratio u glazbu. Uvijek se smijem kako mi je rekao: “Tih malih poduzetnika ima milijun, ali nema milijun pjevača. Ako si rođen kao pjevač, onda pjevaj”. Odigrala je tu ulogu i neka vrsta zasićenosti jer ja ipak subjektivno nisam pripadao tom poslovnom svijetu te sam se vratio lijepim koncertima i onome što zbilja volim. I tako do danas.

Jeste li vi i Brega i danas jarani?

– Manje se družimo, ali ono što imamo nosimo u sebi i, kad se vidimo, sve je kao nekad. Bilo kad da me zove kao gosta na koncert, napuštam sve svoje obveze i dolazim. Imamo dobru suradnju još iz sarajevskih dana. Bavljenje glazbom je kao trčanje maratona. Oni koji to rade kratko sve zaborave već prekosutra. Dugoprugaši poput nas pamte milijun događaja koji nas vežu i to se ne zaboravlja. Javni posao sam je po sebi težak. Svojim kćerima nikada ne bih poželio da se time bave.

Pogotovo kao žene. Ipak, ako netko ima Božji dar za to, mislim da je tada u pitanju sudbina koju treba poštovati i raditi to dok god ima smisla. Tu je hrpa odricanja, ali i fantastičan dar druženja i duhovni pristup ljudima, divna energija koja se prenosi i to vas drži.

Kad već spominjemo Bregu, vi ste dvije legende i dva zgodna frajera koja su popularizirala bijelo odijelo. Kojem bolje stoji?

– Ja mislim da je tu Brega pobjednik! On je od toga napravio imidž. Ljeti ga i ja ponekad još odjenem, ali po navici biram tamna odijela.

U spomenutom periodu u kojem se niste bavili glazbom jedina osoba s kojom ste se družili iz glazbenog svijeta bio je Arsen Dedić.

– Ta njegova inteligencija, duhovitost i cinizam bili su sjajni. Gabi, on, tada mali Matija i ja otišli bismo na ručak, posjećivao sam ih i sa svojom tadašnjom djevojkom u njihovoj kući u Šibeniku. Bio je divan umjetnik, vodili smo lijepe razgovore i imali dobar duhovni kontakt. Nije to bilo tendenciozno. Bilo je divno. Bio je velik.

Svojevremeno ste snimali za njemačko tržište, postojao je plan za gradnju vaše inozemne karijere, ali niste mogli otići. Biste li se ipak odselili da ste znali da nas čeka rat?

– Ne bih. To bi značilo bježanje od samog sebe. Napravio bih sve isto kao što sam i napravio. Posao čovjek uvijek može promijeniti, ali ne može promijeniti svoj život, svoje prijatelje, svoje roditelje, a to je nešto što mi je najvažnije.

Koje vas emocije preplavljuju kada danas posjetite rodno Sarajevo i koliko se taj grad razlikuje od Sarajeva vaše mladosti?

– Etnički je drugačija situacija. Došla je i nova generacija, ali to se dogodilo i u gradovima koji možda ni nisu imali neke velike katastrofe i razaranja. Ali ostao je taj lijepi duh u gradu. Tamo je moja obitelj i pripadam tom gradu. Ja sam Sarajlija i Bosanac gdje god bio i to će tako biti cijeli život. Potrebno je možda još neko vrijeme da se u njega vrati ta nekad bolja energija u kulturnom i duhovnom smislu.

Djelujete mi kao neumoran čovjek. Pridodamo li tome da ste prešli šezdesetu, a izgledate sjajno, moram vas pitati što je vaš eliksir mladosti, u čemu je tajna.

– Izgledam dobro kako kad! I nema eliksira. Znam se zapustiti pa kad osjetim da sam loše, počnem trčati i šetati se, boraviti u prirodi. Mislim da je najbolje kad čovjek pozitivno razmišlja jer to se vidi i na van pa sam sebe time stimuliram. I treba voljeti ljude koji vas okružuju. A ima nešto i u hrani. Ne treba jesti tešku hranu i piti puno vode. No nije da nisam hedonist, baš kao što smatram da koja čašica kvalitetnog alkohola nije nikakav problem.

Vaša supruga Aleksandra udala se za vas kad ste već bili zvijezda kakva ste danas. Znala je u što se upušta. Kako nemamo priliku pitati nju, pitamo vas – koliko je teško ili lako biti sa Zdravkom Čolićem u braku?

– Ni ja ni ona nismo ljudi koji se vole previše eksponirati. Ona se k tome više bavi našom obitelji i kćerima. Razumijemo se i nema tajni. Svi se mi slažemo nakratko, ali kad su ljudi u ozbiljnom braku, moraju imati povjerenje i nepokolebljivost. U svojem stavu ili razmišljanju ne smije se posustati zbog sitnica. Ali teško je sa mnom. Sama je izabrala.





Dnevnik.ba

U butiku su na pomalo strašan način pokušali pokazati kako hlače izgledaju kada u njima hodate