Ilovača

Ilovača 
je jedan od najstarijih prirodnih lijekova koji je iz zaborava na površinu iznio župnik Kneipp. Liječenjem ilovačom služe se u zadnje vrijeme i mnogi liječnici i postižu uspjehe. Ilovača sadrži mnogo elektrine i otuda joj tolika ljekovita moć. Ilovaču, koja se za lijek upotrebljava, treba što dublje iz zemlje (1 metar, a za otvorene rane iz 1.5 metra dubine) iskopati. Iz zemlje se najprije odstrane kamenčići, zatim se brzo osuši na štednjaku ili na suncu i istare u prah. Kada se upotrebljava za obloge, onda se razmuti s 1/2 litre zdravog vinskog, jabučnog ili octa od trpkovine i pola vode ili s odvarom od preslice ili poljske steže. Razmućena ilovača treba izgledati kao kakav namaz. U nuždi može se uzeti i svježa neprosušena zemlja. Zaliha zemlje koju smo za lijek spremili zatvori se u čist, bijelim pergament-papirom obložen sandučić i ostavi 1 metar duboko pod zemljom. Oblozi od ilovače odmah ublažuju bol, izvlače temperaturu, rastapaju i izlučuju loše i bolesne sokove i čestice iz tijela. Upotrebljava se kod svih vrsta unutarnjih i vanjskih upala, kao: upale pluća, porebrice, bolova u križima, upaljenih čeljusti, zubnih fistula, proširenja žila, gihta, reume u zglobovima, guta na koljenima, bolova u stopalu, raznih osipa (lišajeva) i raznih rana od uboda, prignječenosti, iščašenosti, zadanih nožem, metkom (prostrijeljenim) ili inače zadobivenih rastrganih rana. Kod svake vrste vratobolje s velikom temperaturom stavljaju se oblozi oko vrata. Kod bolova u želucu s povraćanjem, na želudac, pri odviše jakom krvarenju kod žena, osobito za vrijeme menopauze, na donji trbuh. Oblozi se moraju, gdje god se stavljaju, suhim i toplim previti da zrak ni s jedne strane do tijela ne može doprijeti. Samo takvim oblaganjem postižu se željeni uspjesi. Oblog se mijenja prema visini temperature, svakih 2-3-4 sata ili dva puta dnevno, ne prije dok se ne osuši, što bolesnik osjeti jer kad je oblog suh, nesnosan je. Kada se stavlja oblog na mjesta koja su dlakom obrasla, stavi se preko ilovače u istu tekućinu kojom je ilovača razmućena komadić sasvim rijetkog platna, mula ili gaza, pa se tek onda privije na bolno mjesto. Inače se razmaže razmućena ilovača prstom debelo po vlažnoj krpi, najbolje lanenoj, koja se prije toga namoči u tekućinu kojom je ilovača razmućena i stavi na bolno mjesto. Svećenik Kneipp zabilježio je izvanredne uspjehe oblozima od ilovače razmućene s jakim odvarom od preslice, čička, podbjela i hrastove kore kod užasnih rak-rana i lupusa. Kod vlažnog lišaja i otvorenih rana na nozi postignuti su vrlo dobri uspjesi i primjenom praška ilovače. Lišajeva mjesta ili rane isperu se kojim jakim odvarom od čička, preslice ili poljske steže, zatim se čistim pamukom osuše i opet drugim čistim pamukom premažu ljiljanovim ili s maslinovim uljem, ili čistom svinjskom masti i dobro pospu prašinom ilovače, a zatim se zaviju. Dnevno se moraju rane ili lišajevi prati i nanovo namazati i previti. Ilovača je sredstvo koje se ne može ničim zamijeniti i tko je jednom oprobao njenu ljekovitu moć, uvijek će se u nevolji ilovačom služiti.